HITNI ZAHTJEVI I INICIJATIVE UMIROVLJENIČKIH UDRUGA

Na 12. sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, održanoj u petak 16. lipnja 2023. godine predstav­nici umirovljeničkih udruge iz svih krajeva Hrvatske - od Osijeka, Dalmacije i Istre, u ime Sindikata i Matice umirovljenika, izložili su zahtjeve umirovljenika, koji im dnevno pristižu, uz ra­stuću ljutnju, razočarenje i zabrinutost mizernim mirovinama. U dogovoru s predstavnicima Ministarstva rada, mirovinskog susta­va, obitelji i socijalne politike, dogovoreno je da udruge dostave pismeno izložene i argumentirane zahtjeve, te da će na njih dobiti očitovanje, sve s ciljem kako ne bi nezadovoljstvo eskaliralo do prosvjeda na ulicama.

Tako su 20. lipnja ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi Marinu Piletiću, državnom tajniku Ivanu Vidišu i ravnateljici Uprave za mirovinski sustav Meliti Čičak, kao i na znanje Vladi RH, upućeni zahtjevi i inicijative umirovljeničkih udruga sa devet zahtjeva.

1. Ukidanje poreza na mirovine

Umirovljeničke udruge traže da se od 1. siječnja 2024. godi­ne ukine plaćanje poreza na mirovine za sve umirovljenike koji godišnje uprihode do 25.000 eura godišnje (umjesto Zakonom o porezu na dohodak predviđenih 50.400 €). Porez na mirovine ne plaća se u mnogim europskim zemljama poput Slovenije, Slovačke, Bugarske, Irske, Malte itd., ili je pak bitno niži nego u Hrvatskoj. S obzirom da porez od početka 2024. godine ionako ne bi plaćalo oko 850.000 umirovljenih prema ZOMO-u (s mirovinama ispod novouvedene granice osobnog odbitka od 560 eura), ukidanje plaćanja poreza za gotovo sve preostale umirovljenike ne bi bitno teretilo državni proračun.

2. Trenutno povećanje osobnog odbitka

SUH i Matica traže da se odmah, a prije stupanja na snagu nove porezne reforme od 1.1.2024. godine, visina osobnog odbitka umjesto na predloženih 560 eura podigne na 665 eura, jer bi se time obuhvatilo barem dio do sada zanemarene umirovljeničke srednje klase. S obzirom na rast cijena i plaća uslijed inflacije, smatramo da je potrebno dodatno porezno rasterećenje, te da povećanje sa sadašnjih 530,89 eura na 560 eura je tek simbolično i nedovoljno, a svakako suprotno prijedlozima umirovljeničkih udruga, radničkih sindikata i poslodavaca.

3. Promjena modela usklađivanja mirovina

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je 2016. godine obećao kako će se mirovine usklađivati s kretanjem BDP-a, proračunskog deficita i troškova života, i da će postupnim povećavanjem udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći iznositi 60 %. No, od po­četka 2016. godine i dolaska HDZ-ove Vlade taj udjel, umjesto da raste opao je sa 42,84% na samo 36,16%. U većini europskih zemalja udjel se uglavnom kreće između 50 % i 60 %, a tako je i u zemljama u našem okruženju. Ne možemo prihvatiti činjenicu da za mirovine nema sredstava u proračunu, s obzirom da zemlje EU izdvajaju za mirovine veće postotke BDP-a od RH.

Nastave li se mirovine usklađivati po postojećoj formuli taj udjel će, kao i posljednjih šest godina, nastaviti i dalje padati. Zbog toga umirovljeničke udruge traže da se mirovine odmah počnu usklađivati u 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta - cijena ili plaća. Također, vodeći računa o onim najugroženijim, kao jednu vrstu socijalne mjere, predlažemo uvođenje socijalnog faktora povećanja mirovine, i to da se onima koji imaju mirovi­ne do 300 eura usklađuju za 120 % povoljnijeg rasta indeksa, a onima od 301 eura do 550 eura za 110 %, jer bi tako barem malo preokrenuli trend, te bi umjesto opadanja vrijednosti mirovina u odnosu na plaće konačno imali rast tog udjela.

4. Ukidanje penalizacije za prijevremene umirovljenike

U Hrvatskoj ima 210.500 prijevremenih umirovljenika, koji su prosječno radili i plaćali doprinose više od 36 godina, a prosječna mirovina u travnju 2023. godine iznosi im tek 422,7 eura, što znači da vrijedi samo 11,7 eura po godini! I to zato što im se doživotno oduzima tzv. penalizacija ranijeg odlaska u mirovinu, no i to ne svima isti postotak, već kada su otišli u mirovinu. Za usporedbu, tzv. starosni umirovljenici kojih je danas 498.800, imaju prosječnu mirovinu od 437,43 eura, a stekli su je temeljem prosječne 32 godine radnog staža. Njihova godina rada je „skuplja", dobivaju 13,34 eura po godini, iako su kraće radili i uplatili manje doprinosa.

Do 1998. godine maksimalna penalizacija za pet godina rani­jeg odlaska u mirovinu iznosila je 6,65 posto. Od 1. siječnja 1999. u početku 18 posto, od 2001. čak 20,4%. Zatim je 1.1.2008. pala na maksimalnih 9 posto, da bi je u vrijeme ekonomske krize, od 1.1.2011. premijerka Kosor vratila na 20,4 posto. Konačno sada, zahvaljujući sindikalnom referendumu "67 je previše" iznosi 12 posto. Tako su i obračunavane prijevremene mirovine, kako je tko morao otići u prijevremenu mirovinu (a ne po vlastitom izboru!), u različitim postocima, što je također nepravedno. Najnepravednije je, međutim, što je do 1998. penalizacija bila ne samo niska, već se automatski ukidala s navršavanjem potrebne životne dobi koja je bila uvjet za „punu" starosnu mirovinu, tj. 60 godina za muškarce, a 55 godina za žene, da bi od 1.1.1999. godine Hrvatski sabor ukinuo takvo poravnanje, te je vraćena doživotna penalizacija, što je nepravedno!

SUH i Matica već godinama upozoravaju na ovaj problem te traže da se konačno ukine penalizacija prijevremenih umirovljenika i to s ispunjavanjem uvjeta dobi za odlazak u starosnu mirovinu. Prihvaćanjem našeg zahtjeva i promjenom ZOMO-a od 1.1.2024. penalizacija za muškarce bi se ukinula kad bi napunili 65 godina, a za žene sa 63 godine i šest mjeseci starosti, a od 2030. kad svi napune 65 godina.

5. Uvođenje 13. mirovine

Iako su umirovljeničke udruge inicirale prve jednokratne do­datke za najsiromašnije umirovljenike, potaknute odlukom Vlade da krajem travnja 2023. krene s isplatom već petog jednokrat­nog dodatka (od 60 do 160 eura) za siromašne umirovljenike s mirovinama do najviše 610 eura, SUH i Matica ocijenili su kako je riječ o improviziranom modelu, koji nije sustavan i politički je netransparentan te se ne uračunava u mirovinski prosjek, kako bi bilo puno bolje donijeti neko sustavno rješenje poput modela trinaeste mirovine, kao što je uvedena u velikom broju europskih zemalja.

Hrvatska je kroz isplatu do sada oko 2,5 milijardi kuna odnosno 332 milijuna eura za pet jednokratnih naknada uvela povreme­no, političkim odlukama utemeljeno, socijalno pomaganje siro­mašnijim kategorijama umirovljenika. Oni koji pripadaju srednjoj umirovljeničkoj klasi su preskočeni, kao da i njima nisu poskupile namirnice i režije. Zbog neizvjesnosti takvih naknada i njihovoj ovisnosti o političkim odlukama, umirovljeničke udruge traže od Vlade zakonsko reguliranje dodatne godišnje mirovine, kao i povećanje osobnog odbitka na mirovine, čime bi se konačno vratilo malo pravičnosti u mirovinski sustav.

6. Povrat ostatka duga umirovljenicima

Umirovljeničke udruge traže da se svima koji su umirovljeni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju nakon 1.1.1999. godine mirovine trajno povećaju za 10,5 posto, jer su za toliko zakinuti tadašnjom mirovinskom reformom i utvrđivanjem prve aktualne vrijednosti mirovina (AVM).

U tada donesenom Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1.1.1999. je stajalo: "Prva aktualna vrijednost mirovine utvrđena je u skladu s člankom 175. ZOMO-a prema dostignutoj razini mirovina na dan 31.12.1998." No, ta dostignuta razina mirovina bila je umanjena jer nije uključila različite dodatke i kasnije ispla­ćene dugove umirovljenicima. Zbog toga je logično i pravedno da se vrati i preostali dug umirovljenicima, odnosno uveća AVM za 10,5 posto. Najpravednije je svim umirovljenicima povećati mirovinu za rečeni iznos.

7. Dostava mirovina poštom

Nakon što je izmjenama ZOMO-a od 1. siječnja 2014. propisano da se mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja, koja su ostvarena i isplaćivana do 31. prosinca 2013., i dalje isplaćuju putem banaka, odnosno putem pošte na adresu korisnika na teret sredstava državnog proračuna, istovremeno je ukinuto to pravo za umirovljene nakon 1. siječnja 2014., odnosno dopuštena je isplata isključivo putem banaka.

Postojećim zakonskim odredbama neizravno i višestruko se diskriminira umirovljenike na osnovi mjesta stanovanja (boravišta/ prebivališta) i zdravstvenog stanja. Iako zakon naizgled vrijedi jednako za sve, prilikom primjene istog vidljiva je diskriminacija nemalog dijela umirovljenika.

Nije ostvarena jednaka mogućnost korištenja mirovinskih prava kod korisnika, jer ne postoji ista rasprostranjenost poslovnica banaka i bankomata diljem Hrvatske čime dolazi do geografske izoliranosti koju karakterizira i slabija gradska prometna pove­zanost, te nepostojanje iste prilikom loših vremenskih neprilika. Kod slučaja geografske izoliranosti (npr. otoci i ruralna područja) treba uzeti u obzir da je riječ i o zgradama koje se nalaze u ur­banim središtima, ali nemaju lift ili prilagođen pristup osobama smanjene pokretljivosti. Treba se skrenuti pozornost i na pro­gresivnu zdravstvenu onemoćalost korisnika mirovine. Prilikom starenja dolazi do sve većeg broja zdravstvenih poteškoća koje često smanjuju mobilnost, a što nerijetko uzrokuje i padove koji u određenom broju slučajeva završe sa smrtnom posljedicom.

Iz tih razloga Sindikat i Matica umirovljenika traže da se u okviru mirovinske reforme omogući onemoćalim i ranjivim korisnicima isplata mirovine dostavom do kućnog praga i to automatski određenim kategorijama invalida, odnosno svima koji izraze volju da im se mirovina dostavlja putem pošte.

8. Ukidanje alimentacije za bake i djedove

Institut uzdržavanja unučadi od strane baka i djedova uveden je u Obiteljski zakon 2014. godine. Tadašnjoj ministrici Milanki Opačić kao inicijatorici možda je cilj bio zaštititi djecu, a zapra­vo je naštetila mnogim starijim osobama, propisavši obvezu da bake i djedovi budu sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unucima, ako njihov sin ili u rjeđim slučajevima kćer ne plaćaju uzdržavanje. Također, Zakonom o privremenom uzdržavanju također se propisuje da se prije ostvarenja prava na uzdržavanje od nadležne institucije treba podnijeti zahtjev za uzdržavanje od osobe koja je dužna uzdržavati dijete, a što uključuje i bake i/ili djedove.

Umirovljeničke udruge smatraju da je prilikom donošenja zakonskih rješenja za obveznike uzdržavanja trebalo voditi računa ne samo o materijalnoj dobrobiti djeteta, već i o emocionalnom odnosu članova obitelji, da ih se dodatno ne izlaže intenzivnom stresu, jer najčešće su upravo djeca koju ovim institutom štitimo, dodatno traumatizirana zbog obiteljskih sukoba vezanih uz uzdržavanje. K tome, u uvjetima kad je preko 65 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva za samca, a svaki treći umirovljenik u riziku siromaš­tva, protivimo se da bake i djedovi budu obveznici plaćanja uzdržavanja za svoje unuke. Ono što je još gore je što Ovršni zakon propisuje mogućnost oduzimanja čaj tri četvrtine mirovine za uzdržavanje s naplatom dugova.

Također, smatramo nužnim hitno osni­vanje državnog alimentacijskog fonda koji bi se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla ili bolesti nije u mo­gućnosti podmirivati financijske obveze prema djetetu određene pravomoćnom sudskom odlukom, a kojim bi bili razrađeni i kriteriji za djedove i bake koji opravdano nisu u mogućnosti preuzeti obvezu uzdr­žavanja unuka. Tako bi se propisalo i kako bi isplaćena sredstva iz alimentacijskog fonda roditelj vratio kada pronađe posao ili ozdravi, odnosno moglo bi ga se ovršiti u korist države.

Ova se izmjena može regulirati i ured­bom, bez da se ulazi u široke izmjene Obi­teljskog zakona.

9. Šest mjeseci staža po djetetu svim umirovljenicama

Mirovinskom reformom od 1. siječnja 2019. godine sve novoumirovljene žene mogu dobiti 6 mjeseci dodanog staža za svako rođeno ili posvojeno dijete. To pravo mogu ostvariti i muškarci ako su oni bili ti koji su koristili pretežni dio dodatnog rodiljnog dopusta, no to su rijetki slučajevi. Nažalost, sve one umirovljenice koje su otišle prije navedenog datuma, pa makar i jedan dan prije nemaju pravo na dodani staž. Njihovo dijete se ne priznaje, ali se priznaje dijete osobe koja je dan kasnije otišla u mirovinu.

Osim što su zakinute materijalno, zakinute su i moralno te su u suštini dis­kriminirane. Za razliku od nekih drugih europskih zemalja u kojima se staž po djetetu uračunava u ukupni staž koji je uvjet za mirovinu, u Hrvatskoj je to samo dodatak koji obično donosi niti 2 posto povećane mirovine po djetetu, što u prosjeku iznosi niti sedam eura. Riječ je o malom iznosu koji ne bi puno stajao mirovinski proračun. Umirovljeničke udruge stoga traže da se omogući svim umirovljenicima to pravo, ali i da se uračunava u ukupni staž.

Zahtjeve su potpisale Jasna A. Petrović i Višnja Fortuna, predsjednice SUH-a i MUH-a.